Sinoć, prve subote u mjesecu lipnju, uz nazočnost stotinjak vjernika u župnoj crkvi u Vođincima, bdjeli smo i drugu večer u nizu od devet večeri s kojima se želimo pripraviti za Pedesetnicu i rođendan Crkve.
Sve je započelo sa prigodnim pozdravom i uvodnom molitvom u drugu večer devetnice od strane našeg župnika Ante.
Potom smo na koljenima molili krunicu Duhu Svetom.
Slijedilo je lijepo razmatranje o RADOSTI naše župljanke i vjeroučiteljice Ankice Savić, čiji tekst možete pročitati u nastavku.
Bdijenje smo završili klanjanjem živom Isusu prisutnom u Presvetom Oltarskom sakramentu.
Bilo je uistinu lijepo. Odmorili smo se u Gospodinu. Ukoliko želiš, možeš nam se pridružiti večeras u 21.00 sat u župnoj crkvi u Vođincima! Dođi i vidi ….
U nastavku prilažemo tekst naše vjeroučiteljice Ankice Savić …
2. dan devetnice – plod Duha Svetoga – RADOST
Jesi li ikada susreo Boga?
Oslobodi sada svoje misli od svega i svih. Pokušaj ove večeri pronaći odgovor na ovo pitanje u svom srcu.
S vremena na vrijeme budimo se i krećemo u dan koji odiše nekom tjeskobom i brigama. Ima dana kad živimo ono što trebamo samo zato jer drugo trenutno ne možemo. Jednako tako, postoje dani kad sve to lakše pada i kad nije teško ići naprijed. Ljudi različito gledaju na iste situacije. Netko će jadikovati u određenoj situaciji, ili će imati sumnje, dok će onaj tko živi s Gospodinom shvatiti istu situaciju kao pouku, dar preko kojeg mu Gospodin govori.
Sve je to lakše razumjeti kad znamo da je tajna našeg postojanja radost koja nije prolazna i koja nas nosi i kroz one teške dane.
Što je radost? Biti radostan ne znači samo biti veseo ili dobro raspoložen. Navest ću jedan primjer. Kad čovjek previše popije, dobre je volje i sve mu je smiješno. No kad se otrijezni, više mu nije do smijeha i možda ga ponovno obuzme tuga i svladaju brige. Iako je nakratko bio veseo, nije osjetio pravu radost.
Istinsku radost nitko od nas ne dobiva rođenjem niti ona nastaje sama od sebe. Ona je jedan od plodova Božjeg svetog duha. Uz pomoć Božjeg duha možemo obući „novu osobnost”, a jedna od njenih odlika je i radost. Kad osjećamo radost, lakše se nosimo sa životnim nedaćama.
Ta radost o kojoj se govori ne mora se nužno vidjeti po osmjehu na licu. Ta nas radost ne zatvara u naš vlastiti svijet nego zahvaća i druge i spremna je potruditi se oko radosti drugoga. Ta radost ne isključuje ni Boga iz svoje definicije.
Što nam Biblija kaže o Bogu koji je radost? Zašto je njegov susret uvijek radostan susret? Evo nekoliko primjera.
1. Sara i Abraham – Sara je nerotkinja, jako dugo čeka potomstvo, moli Boga, a Bog šuti. Ona čeka, vjeruje i nada se. Bog uslišava njenu molitvu i ona postaje plodna, rađa, sretna je. U tom susretu Gospodnjeg pohoda, kada joj On daje dar djeteta, ona skače od veselja, raduje se.
Bog je i duhovit u tom pohodu. Sara Ga pita kako nazvati dijete, na što joj Bog odgovori neka se zove Izak, što znači onaj koji se smije. Svaki put kad ga pogledaš smij se i raduj jer je on dar tebi.
2. Anđeo Mariji govori: „Raduj se Marijo, zato što ćeš roditi sina, Spasitelja koji će spasiti i otkupiti ovaj svijet.“ To je radosna vijest – Evanđelje.
Marija ide u pohod svojoj rođakinji Elizabeti i u tom susretu dviju žena očituje se Gospodinova radost. Zaigra Elizabeti čedo u utrobi. Marija veliča, kao da govori o daru jezika: „Klikće duh moj u Gospodinu, mom Spasitelju …“.
Bog ljubi kad si radostan. Bog ljubi vječnom ljubavlju, ljubavlju koja je jača od smrti. To je izvor radosti. Bog ljubi vječnom ljubavlju, onako kako majka ljubi svoje dijete.
Može li neki kršćanin koji je već radostan postati još radosniji? To je slično kao s vatrom. Da bi vatra jače gorjela, treba joj stalno dodavati drva. Slično tome, da bi naša radost bila veća, trebamo stalno raditi na svojoj duhovnosti. Ne zaboravimo da je radost plod Božjeg duha. Dakle, svoju radost možemo povećati tako da se redovito molimo za plod radosti i duboko razmišljamo o Božjoj Riječi, koja je nadahnuta svetim duhom.
Zato tražimo više Gospodina utjehe, nego utjehu od Gospodina. Težimo više za Duhom radosti, nego za radošću od Duha. Čeznimo više za Darovateljem, nego za darovima.
Nemojmo biti pretjerano zabrinuti ako sve ne ispadne onako kako smo očekivali. Nemojmo izgubiti radost, nego se usredotočimo na sve ono dobro što imamo i strpljivo čekajmo bolju budućnost.
O tome hoćemo li biti sretni, sami donosimo odluku u svom srcu. Što tvoje srce želi, za koga ono živi, što ono odabire?
Želim ti da se u malim stvarima svakodnevno učiš savladavati, da učiniš svaki dan jedno dobro djelo, malu žrtvu, da to učiniš tako da nitko o tome ne zna i da je prikažeš Gospodinu.
Čini tako i malo pomalo to će biti izvor tvoje radosti.
Želim ti da živiš sadašnjost jer se samo u sadašnjosti možeš susresti s Bogom.
Želim ti da budeš nježan i da znaš slušati druge, da ih ne osuđuješ.
Želim ti da prihvatiš sebe, da se pomiriš s cijelim životom u njegovoj cjelovitosti, s lijepim i sunčanim danima kao i s onim tmurnim i kišovitim.
Želim ti da budeš sretan, sretan kad opraštaš.
Želim ti da prihvatiš križ jer te križ čini boljom osobom. Križ je dar koji nas oslobađa od naše prosječnosti.
Jedno znam jer tako kaže Božja riječ: Volja Božja za nas je da neprestano molimo, da u svemu zahvaljujemo i da se uvijek radujemo. Tako neka bude!
Ankica Savić
