Djevica, mističarka i naučiteljica Crkve, zaštitnica Italije i Europe
Katarina Sijenska, uz Tereziju Avilsku prva je žena, proglašena naučiteljicom Crkve. U njoj je izvanredno naglašena ljubav prema Kristu i Crkvi.
Katarina je rođena kao blizanka s još jednom sestrom 25. ožujka 1347. u Sieni, u brojnoj obitelji, kao 25. dijete svojih roditelja. Bog ju je od najranije mladosti vodio izvanrednim putem. Već sa šest godina doživljava prvo od svojih viđenja, a u sedmoj godini zavjetuje se zavjetom čistoće .
U 15. godini odlučila je prekinuti sa svijetom te se pridružiti dominikanskim trećoredicama. Katarinini roditelji protivili su se toj činjenici te joj oduzeli sobu kako se ne bi mogla u miru moliti i vršiti djela pokore. Nemajući više nikakvog vlastitog prostora, najednom otkriva da ipak ima savršeno sklonište u kojemu može nesmetano boraviti i razgovarati s Bogom, a to je bila njezina nutrina, vlastito srce. Tu je mogla boraviti čak i kad su joj ruke obavljale neki posao. I ono što je bilo najvažnije, tu je nitko nije primjećivao, niti joj je itko smetao, niti ju je itko mogao odatle istjerati protiv njezine volje: „Napravite sklonište u svome srcu jer odatle ne morate nikamo i nikada izaći!“
U 19. godini života, Katarina je u mističnom zanosu doživjela svoje zaruke s Kristom postavši tako Njegovom zaručnicom. Krist joj je darovao sjajni prsten govoreći: Ja, tvoj Stvoritelj i Spasitelj, uzimam te za svoju zaručnicu u vjeri, koju ćeš uvijek čuvati čistom sve dok ne budeš zajedno sa mnom u nebu slavila vječne zaruke.” A jednom prilikom primivši pričest zadobila je pet rana na rukama, nogama i prsima.
Znala je zanosno govoriti o Bogu danima i noćima, bez prestanka, kad je imala nekoga tko bi je slušao. Dok je govorila, nikad nije bila umorna, sama je tvrdila da joj pravu životnu snagu daje jedino govor o Bogu. Napadana je zbog svojih čestih viđenja te se počelo tvrditi kako ona nisu od Boga nego od đavla. Branila se: „Pomoću viđenja duša se usavršava u poniznosti jer uviđa svoju ništavnost!“ što joj je bio argument da viđenja nisu od đavla jer ova „potiču dušu na taštinu“.
U jednom viđenju Isus je poziva da se posveti apostolatu. Od tada život provodi na putovanjima gdje se s neopisivim žarom i ljubavlju posvećuje liječenju bolesnika, gubavaca i pomirenju zavađenih. Uz to, promicala je obnovu redovničkog života, branila prava i slobodu papinstva te pisala djela bogata naukom i duhovnošću. Bila je velika opominjateljica i savjetnica, a u središtu njezinih djela vječno je načelo ljubavi, ali ne samo kao odnosa pojedinca prema Bogu, nego i kao stajališta prema Crkvi, čovjeku i cijelom svijetu.
Umrla je 29. travnja 1380. u Rimu. Posljednje su joj riječi bile zazivi Kristovoj krvi:
„Sangue, sangue!“ – Krv, krv!
U tebi, Gospodine, čitam pravila i nauk koje trebam slijediti; ti si Put, Istina i Život. Čitam li o tebi, ići ću pravim putem i paziti samo na slavu Božju i spasenje bližnjega.
Sveta Katarino Sijenska, moli za nas!
Jelena Vuković
