REĐENJE POMOĆNOG BISKUPA ĐAKOVAČKO – OSJEČKOG, MONS. IVANA ĆURIĆA

Na Uskrsni ponedjeljak, 22. travnja 2019. na svečanom euharistijskom slavlju s početkom u 16 i 30 u đakovačkoj katedrali zaređen je novi pomoćni biskup za Đakovačko – osječku nadbiskupiju, mons. Ivan Ćurić.

U katedralu se okupilo mnoštvo Božjega naroda iz svih krajeva Hrvatske, predstavnici iz Vatikana, iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, i iz Njemačke, te predstavnici različitih kršćanskih Crkava i zajednica u Hrvatskoj. Stigli su i prijatelji, rodbina i znanci mons. Ćurića iz Prisoja, odakle potječu njegovi roditelji. Na slavlju su sudjelovali i predstavnici državnih vlasti, vojske, znanosti, kulture i medija.
Dok se Božji narod okupljao, liturgijski animator poticao je sve prisutne na pjevanje Psalama hvale, a pjevanje ove svečanosti predvodili su katedralni i konkatedralni mješoviti zborovi iz Đakova i Osijeka s pridruženim župnim zborovima. Dirigent je bio Maestro Ivan Andrić, a za orguljama Dario Kustura.

Svečana procesija ulaska u katedralu trajala je petnaestak minuta jer je sudjelovalo mnoštvo bogoslova, svećenika i tridesetak biskupa.

Glavni zareditelj bio je nadbiskup Đuro Hranić, a suzareditelji kardinal Vinko Puljić i nadbiskup u miru Marin Srakić. 
Nadbiskup je pozdravio sve prisutne, posebno roditelje mons. Ćurića, a potaknuo je sve prisutne da mole za dobar i brz oporavak splitskoga svećenika Antu Jozića koji je također imenovan novim biskupom. Predsjedatelj ovoga slavlja, nadbiskup Đuro Hranić, pozvao je sav narod na pripremu za slavlje i na kajanje riječima: „Bacimo se u naručje milosrdnog Isusa!“

U prvom čitanju Djela apostolskih prisutni vjernici čuli su kako je Petar na dan Pedesetnice hrabro naviještao i zajedno s drugim apostolima svjedočio ono što je vidio i čuo od Isusa. U drugom čitanju Pavao je govorio o različitim darovima i službama u Crkvi na korist zajednice. Matej u svom evanđelju izvijestio je o Uskrslom koji se ukazao ženama i poslao ih učenicima koji neka idu u Galileju jer će ga tamo susresti. Govori i o prijevari koju su glavari svećenički učinili kad su stražarima dali mnogo novaca da šute o onome što su doživjeli kog groba kad je Isus uskrsnuo.

Liturgija ređenja započela je pjevanjem himna Duhu svetomu, potom je jedan svećenik, pratitelj mons. Ivana Ćurića, zaiskao od nadbiskupa da ga zaredi za biskupa. Nadbiskup je pitao imaju li za to apostolski nalog. Kad je čuo odgovor da imaju, rekao je neka se pročita. To je pismo Pape Franje od 11. ožujka 2019. u kojem on navodi razloge, pastoralne i duhovne potrebe nadbiskupije Đakovačko – osječke te dopušta nadbiskupu da zaredi sebi pomoćnika Ivana za biskupa.
Nadbiskup je u nadahnutoj homiliji protumačio biblijska čitanja i povezao ih s današnjom situacijom, jer se u povijesti čovječanstva ponavljaju slični događaji.

Mons Ivan stajao je pred nadbiskupom, a on je rekao: „Drevna uredba svetih otaca nalaže da onaj koji ima biti zaređen za biskupa bude pitan pred narodom o nakani čuvanja vjere i vršenja službe. Hoćeš li, dakle, predragi brate, milošću Duha Svetoga, sve do smrti vršiti službu što nam je od apostola povjerena i što ćemo je i sada polaganjem ruku i tebi predati?“
Mons Ivan odgovorio je da hoće, a onda mu je nadbiskup postavio još nekoliko pitanja o ustrajnom propovijedanju Kristovog evanđelja, o čuvanju vjere čistom i cjelovitom, o izgradnji Crkve kao Tijela Kristova i zajedništva s drugim biskupima, o poslušnosti Petrovu nasljedniku, o brizi i upravljanju naroda na put spasenja. Postavio mu je još pitanja o odnosu prema siromasima, je li spreman biti ljubazan prema svima koji oskudijevaju, biti dobar pastir i tražiti izgubljene, moliti bez prestanka za sveti narod. Kad je izabranik Ivan na sva pitanja odgovorio potvrdno, nadbiskup je zaključio: „Bog, koji je u tebi započeo dobro djelo, neka ga i dovrši.“
Zatim je nadbiskup potaknuo sav Božji narod na molitvu i svi su pjevali Litanije svih svetih, dok je izabranik ležao prostrt pred oltarom kao znak ponizne i potpune podložnosti Bogu za služenje njegovom narodu.

Nadbiskup je izmolio molitvu Bogu da na ovoga svoga slugu izlije puninu svećeničke milosti i silu svoga blagoslova. Izabranik je kleknuo pred nadbiskupa, a zatim je on u šutnji položio svoje ruke na glavu ređenika. To su učinili i svi drugi biskupi.

Nakon polaganja ruku, nadbiskup je na glavi ređenika stavio otvoreni Evanđelistar, moleći zajedno s drugim biskupima da udijeli ovom ređeniku Duha vodstva, da bude dobri pastir, da vrši službu vrhovnog svećeništva služeći Bogu danju i noću, da bude drag Bogu po svom životu i da prinosi darove svoje svete Crkve. Molili su da ređenik Ivan primi Duha velikosvećeničke vlasti otpuštati grijehe, dijeliti službe, razrješivati okove blagim i čistim srcem.

Kada je ta molitva završila, đakoni su uklonili Evanđelistar s ređenikove glave, a nadbiskup mu je pomazao svetim uljem glavu govoreći neka mu Bog dade da donosi plodove duhovnog blagoslova. Zatim mu je dao Evanđelistar govoreći neka propovijeda Božju riječ sa svom strpljivošću i poukom. Dao mu je i prsten kao znak vjere potičući ga da neokrnjeno štiti Božju zaručnicu, Crkvu. Na glavu mu je stavio mitru govoreći neka u njemu blista sjaj svetosti. Na kraju je nadbiskup ređeniku dao i pastirski štap, znak pastirske službe i potaknuo ga da pazi na povjereno stado kojem ga je Duh Sveti postavio biskupom. Zatim je nadbiskup, a onda su svi prisutni biskupi, dali novom biskupu cjelov mira. Za to vrijeme zbor je pjevao molitve s pripjevom gesla novoga biskupa, a ono glasi: „U zajedništvu Kristova poslanja“.

Sveta misa nastavila se prinosom darova, a milostinja koju su vjernici ubacili u košarice namijenjena je udruzi „Veronikin rubac“ u Osijeku za siromašne.

Na kraju euharistijskog slavlja novom biskupu je uime svih biskupa izrazio Mons. Želimir Puljić, uime svećenika, đakona, redovnika i redovnica preč. Ivan Lenić, a uime laika Đakovačko – osječke nadbiskupije gđa. Margareta Bošnjaković.

Po izlasku iz katedrale župljani Đakova pripremili su prisutnim vjernicima kolačiće, a novozaređeni biskup se sa svojim suradnicima, rodbinom i ostalim uzvanicima našao na radosnom susretu oko zajedničkog stola.

s. Katarina Knežević