“Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen.” (Lk 23, 53)
Rođen od djevičanske utrobe majke, položen u “djevičansku” utrobu groba. Rođen u tuđoj štali, sahranjen u tuđem grobu.
Cijeli svoj ovozemaljski život, Novi Adam – Krist nije bio prihvaćen od strane sinova prvotnoga Adama. No, u svemu onome u čemu je prvi Adam pao, Novi Adam se uzdignuo.
Obojica su bila u vrtu. U Edenu je Adam otvorio vrata grijehu; u znoju rada svoga se mučio. U Getsemaniju je Krist započeo otkupljenje i otvorio vrata oslobođenju od grijeha; krvlju se za nas znojio. Adam je sagriješio ubravši plod s drveta, spoznao da je gol i zavapio za intimom. Krist je visio na drvetu, razgolićen i lišen intime. Adamu je u snu, u lagodnosti, iz boka stvorena zaručnica – Eva. Kristu je u posmrtnom snu iz boka proizašla Zaručnica – Crkva. Ovo je, pak, potpuni Kristov trijumf: nad prvim Adamom je zagospodarila smrt i vratio se u prah; Novi Adam, s druge strane, zagospodario je nad smrti, od mrtvih ustao i slavom se okrunio.
Da bismo shvatili smisao Uskrnuća, prvo moramo razumjeti zašto je Isus umro, moramo shvatiti težinu križa.
Tu ću se, za pomoć, poslužiti riječima jednog velikog propovjednika, sada već časnog sluge Božjega nadbiskupa Fultona J. Sheena. On govori ovako:
“Križ je najapsurdnija stvar u svijetu sam po sebi jer je vertikalna greda života kontradiktorna horizontalnoj gredi smrti. Simbol je to uistinu nerazumljiv. Ali, ako stavite nekoga na križ, više nije apsurd. Onaj kojega su stavili na križ, uči da je smrt stanje života. Da Veliki Petak vodi do Uskrsne Nedjelje. I kad je On došao na križ, bilo je to ispunjenje jednog starog simbola. Stoljećima prije, u vrijeme kada su se Izraelci oglušili na Boga i postali neposlušni, ugrizale bi ih zmije otrovnice. Otišli su Mojsiju i tražili izlječenje. Mojsije se obratio Bogu i Bog je rekao: ‘Napravi mjedenu zmiju koja će izgledati poput one koja vas je ugrizla i objesi je o drvo. Tako će svi, koji budu uprli pogled u tu mjedenu zmiju, biti izliječeni.’ Ali, nema apsolutno ništa u pukom gledanju mjedene zmije što bi izliječilo zmijski ugriz. Zašto je Bog to predložio? Zato da bi to postao simbol Njega samoga. Kako mjedena zmija nije imala nikakvog otrova u sebi, iako je izgledala kao da je otrovna, tako je i naš Gospodin izgledao kao krivac, iako na sebi nije imao nikakva grijeha. I kako su svi, pogledom na mjedenu zmiju, ozdravljali od zmijskog ugriza, tako bi svi, koji pogledaju na raspetog Gospodina, bili izliječeni od otrova grijeha. Što je grijeh? Grijeh je kad naudimo nekome koga volimo. Upravo zato je raspelo naša autobiografija. Za grijehe ponosa i oholosti – trnova kruna. Sva pohlepa i škrtost – zapisana u čavlima na rukama. Probodena stopala – za svaki put kada smo odlutali od Njegove ljubavi. Tijelo koje visi s križa – za sve grijehe našeg tijela. Probodeni bok – koliko često Mu slomimo srce. Život svakoga od nas je ispisan. Njegova Krv je tinta. Njegova koža je pergament. To je naš vodič.”
Što je, dakle, Uskrsnuće?
To je smisao Isusovog dolaska. To je ispunjenje Njegovog poslanja. Svojim uskrsnućem porazio je smrt, porazio je raspadljivost, porazio je Zloga i raskinuo sve okove. Oslobodio je cijeli ljudski rod.
Po Adamu smo se odvojili od Oca, a po uskrsnuću Kristovu nam je omogućen pristup Ocu. Zar nismo u Vazmenom hvalospjevu slušali: “O, zaista potrebna Adamova grijeha, što ga smrt Kristova uništi. O, sretne li krivice, koja je zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja.”?
Uskrsnuće je eksplozija Božje ljubavi. Ne osjećaš li to?
Ubili smo Boga, ali on nam nije vratio zasluženu kaznu. Uzvratio nam je najvećim mogućim blagoslovom te izljevom ljubavi i milosti. To je veličina Božja. To je neizmjerna slava Gospodnja pred kojom možemo samo zastati. No, pitanje je jesi li ti toga uskrsnuća svjestan? Vjeruješ li ti u Uskrsnuće? Vjeruješ li ti da je On živ? Da je ŽIV?
Živimo u suvremenom svijetu koji sve više liči na Veliki Petak nego li na Uskrs. I u takvom svijetu mnogo je onih koji vjeruju u “djelomičnog” Isusa. Mnogo je onih kojima Kristova žrtva ne predstavlja mnogo i kojima je Uskrs tek puki mit, fikcija. To su ljudi koji odluče ostati slijepi na Krista – Boga, a vide samo čovjeka – Isusa iz Nazareta. Za mnoge je on samo jedan “veliki čovjek”. Čovjek koji je naučavao neviđene vrjednote, koji je podučavao kako biti dobar. Ništa više. Za neke je on puki iscjelitelj. Vide Boga kao zabavu i odbijaju vjerovati u Njega, ako ne vide dokaze. Sva Isusova naučavanja, sve njegove riječi, djela i postupci, ne bi imali smisao da se nije dogodilo jedno – Uskrsnuće. Ta i sam sv. Pavao piše Korinćanima: “Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.” (1 Kor 15, 14) Čuješ to? Uzalud. Uzalud ti vjera, ako On od mrtvih nije ustao.
Na licima današnjih kršćana prečesto se vidi smrknut i tužan pogled. Prečesto se pitam vjeruju li oni uistinu u živoga Boga. Uskrsloga Boga. Ako vjeruju, gdje je osmijeh na licu, gdje je nestala radost?
Na pitanje zašto je nesretan, moderni čovjek, štoviše moderni kršćanin će navesti more razloga; ekonomsku situaciju, egzistencijalnu krizu, možda nesreću koja je obilježila njegov život ili jednostavno činjenica da život ne teče po očekivanom planu. Ne mogu tada, a da ne upitam: Zar ti Uskrs nije dosta? Zar ti pobjeda nad smrti i vlast života nije dovoljna? Što onda jest? Bog je dao sve od sebe za tebe. Ne samo sve od sebe, nego i samog sebe. Za tebe. Što više očekuješ? Što ti je još potrebno?
Kršćanin je čovjek radosti. Čovjek Radosne vijesti. Jesi li ti taj čovjek? Jesam li ja taj čovjek?
“Nije ovdje! Uskrsnu!”
Pa gdje je onda Isus? Gdje je uskrsnuo?
Možeš Ga pronaći ondje gdje je od samih početaka Crkve bio i gdje će te uvijek čekati. U sakramentima. Svakom od njih posebno i na jedinstven način. U sv. Pismu – ta On je sama utjelovljena Riječ. Nađi Ga u bližnjemu, u voljenoj osobi. Nađi Ga u neprijatelju, nađi Ga u siromahu, potrebitu i bolesnomu.
Na kraju krajeva, možeš pronaći Uskrsloga Učitelja i u svome srcu… ako mu dopustiš.
Izrecimo stoga najljepšu uskrsnu ispovijest vjere koju je, u ime svih nas, izrekao sv. Toma apostol: “Gospodin moj i Bog moj!”
Isus je živ!
Svetoj Žrtvi uskrsnici dajte slavu krštenici!
Felix! Alleluia!
Marijan Ćuk