Najvažnije slavlje u cijeloj liturgijskoj godini je Vazmeno bdijenje. U tom bdijenju u kasnu večer Velike subote sjećamo se kako je Bog vodio svoj narod kroz povijest Staroga zavjeta i kako je Isus, Sin Božji prošao kroz smrt u Život.
U župi Kraljice svete krunice u Vođincima uoči Vazmenog bdijenja u 20 sati, Dramska skupina djece prikazala je apostole kako su bili zbunjeni i tužni zbog Isusove smrti. Marija Magdalena je plakala kod groba, ona ga je prva i ugledala, ali apostoli to u prvom trenu nisu povjerovali. Isus im se ukazao živ i ispunili su se radošću. Kasnije je i Tomi progovorio i svima objavio da je živ. Interesnu dramsku skupinu u župi vodi vjeroučiteljica Marijana Kelava, a za kostimografiju se pobrinula sestra Katarina.
Nakon tog uvodnog razmišljanja o najvažnijem događaju u povijesti čovječanstva pogašena su sva svjetla u crkvi, a župnik vlč. Ante Šiško, brojni ministranti i sav Božji narod, svi su izišli van, gdje je bio blagoslov ognja. Isus je svjetlo svijeta, on je u toj noći pobijedio mrak, Zloga, grijeh. Njega, uskrslog pobjednika predstavlja svečana uskrsna svijeća. Župnik je nosio svijeću pjevajući „Svjetlo Kristovo!“, a ministranti su pronosili svjetlo svim ljudima i crkva je bila obasjana plamenima svijeća. Pravi ugođaj za razmišljanje o čudesnim Božjim zahvatima.
Nakon Hvalospjeva uskrsnoj svijeći slijedila su čitanja iz Starog zavjeta, a sadržaj im je sljedeći: Bog je čudesno stvorio svijet i ljude, želio je da mu čovjek bude sličan, da sretno živi na zemlji, u zajedništvu sa Stvoriteljem i svim stvorenjem. Kada je narod u ropstvu vapio za pomoć, Bog ga je Mojsijevom rukom izbavio i poveo prema slobodi. Ali, taj narod koji je gledao čudesa Božja, često se udaljavao od Boga, griješio i klanjao se tuđim bogovima. Bog po proroku Ezekielu obećava da će ponovno skupiti svoj narod, dati im novo srce i svoga Duha da žive u svojoj zemlji, u jedinstvu s Bogom.
Čitanja Starog i Novog zavjeta uče nas slaviti Pashalno otajstvo, činjenicu da Bog kroz cijelu ljudsku povijest prolazi i spašava čovjeka. Zbog te noći koja je obasjana slavom Uskrsnuća gromoglasno su se oglasila sva zvona u crkvi, sestra Tadijana i zbor uz zvuk orgulja svečano su pjevali „Slava Bogu na visini“, a u crkvi su upaljena sva svjetla.
Sveti Pavao je potaknuo sav kršćanski narod na novi život s Kristom. Stari grješni čovjek je s Kristom pokopan, da bi u nama živio novi čovjek, sličan Kristu. Po krštenju smo s Kristom ukopani u smrt da bismo po njegovom uskrsnuću živjeli u milosti. Zato smo radosno pjevali Psalme zahvale i svečani Aleluja.
U Lukinom evanđelju slušali smo izvještaj o trenucima kada apostolima dolaze žene noseći Radosnu vijest o Isusovu uskrsnuću. Oni na početku ne vjeruju, onda trče na grob, dok im se napokon ne ukaže živi uskrsli, proslavljeni Krist.
U svojoj nadahnutoj homiliji župnik je najprije iznio primjer jednog župnika koji je na Uskrs svojim župljanima započeo propovijed riječima: „Isus nije ovdje! Uskrsnuo je!“ Zatim je sjeo, a nakon nekoliko minuta nastavio: „Ali, vi u to ne vjerujete!“ I nastavio je svetu misu. Župnik vlč. Ante Šiško tim primjerom želio je u svojim župljanima pobuditi svijest o onome što vjerujemo, jer Kristovo uskrsnuće daje svjetlo svim našim životnim križevima i patnjama. Isus Krist je živ, blizak svakome od nas. Osvrnuo se na sva čitanja, ponovio neke misli iz Hvalospjeva uskrsnoj svijeći, objasnio važnost te svete noći. Pozvao je svoje župljane na svjesnost da su Božja stvorenja i da trebaju često izreći zahvalnost Stvoritelju za svoj život i za sve svoje bližnje. Govorio je o važnosti svjesnosti Božje blizine u sakramentima. Bog je tu živo prisutan i želi nas kroz vodu uvesti u novi život, nikada nas nije ostavio ni iznevjerio, rješava sve životne situacije. Pozvao je prisutne da se zagledaju u sliku Milosrdnog Isusa. Jednom rukom Isus blagoslivlja, drugom pokazuje svoje srce iz kojeg izvire krv i voda. Isus nam daje život po sakramentima. U evanđelju se opisuju apostoli i njihove reakcije na vijest o Isusovom uskrsnuću. Treba sam Isus doći da neki povjeruju. Toma izgovara riječi koje bismo trebali često ponavljati, posebno kod primanja svete pričesti: „Gospodin moj i Bog moj!“ Možda i mi trebamo, reče propovjednik, otkotrljati neki kamen sa svoga srca. Svoju homiliju župnik u Vođincima završio je mislima iz drevne homilije na veliku subotu: „Probudi se ti što spavaš i zasvijetlit će ti Krist!“ Poželio je svojim župljanima: „Neka se u ovoj svetoj noći naše srce otvori Duhu svetomu! Neka se u nama dogodi Uskrs! Aleluja!“
U Krsnoj službi ponovno se govori o vodi koja oslobađa, daje život, čisti, znak je novoga života u Kristu. Poslije Litanija svih svetih vjernici su slušali molitvu blagoslova vode. Na kraju je župnik prošao crkvom i poškropio narod.
Nastavilo se misno slavlje prinosom darova i radosnim pjesmama, a na kraju je župnik preporučio svojim vjernicima da tog Isusa kojega su primili u svoje srce po svetoj pričesti nose u svoj život, neka ga nose svojim ukućanima, neka pronose blagoslov svima, posebno onima koji su se od Krista udaljili.
Nakon zahvale svima koji su svojim trudom sudjelovali u pripremi i samom slavlju i pjevanja Kraljice neba, župnik je u procesiji s ministrantima izišao van iz crkve i svima čestitao Uskrs. U zraku i na licima vjernika osjećala se radost uskrsnog jutra.
s. Katarina Knežević
