Tišina i muk. Isus je mrtav. Čovjek je ubio Boga. Njegovo tijelo danas, na veliku subotu, leži položeno u grobu. Zar je moguće da onaj koji je oživio Lazara, nahranio 5000 ljudi, hodao po vodi, ozdravljao, leži nemoćan u grobu. Zašto Isus leži u grobu? Što čeka? Zašto odmah ne uskrsne? Stotinu pitanja vrti mi se u glavi. Isus je, kako molimo u Vjerovanju, sišao u pakao da pravedne pozove u Život. Danas bdijemo kod Isusovog groba. Čitav dan izmjenjujemo se u molitvi kod Isusovog groba. Navečer dolazimo na Misu bdijenja. Čekamo i bdijemo jer znamo da će Isus uskrsnuti. Smrt ne može zarobiti Boga. Isus je život. Iz njegovog boka potekla je krv i voda, a znamo da bez krvi i vode nema života. Isus daje novi život. Umire da bismo mi živjeli. Ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, neće donijeti rod, ako li pak umre, donosi obilat rod.
U Misi bdijenja u svemu trebamo tražiti i promatrati Isusa. Bdijenje započinje blagoslovom ognja. Oganj ili vatra simbol je Duha Svetoga. Na tom ognju pali se Uskrsna svijeća koja je simbol Isusa Krista. Slova alfa i omega, na svijeći, simboliziraju Isusa koji je početak i kraj. Godina u kojoj se nalazimo simbolizira Isusa koji je gospodar vremena, a križ je znak našega spasenja. Dok svećenik unosi svijeću u crkvu vjernici pale svoje svijeće. Na Isusu mi trebamo paliti svoju vjeru, a kao što jedni drugima palimo svijeće, tako trebamo jedni drugima donositi Isusa. Isus – svijetlo svijeta rasvjetljuje tamu groba, tamu našega grijeha. Kada se svijeća donese do oltara, svećenik pjeva himan Uskrsnoj svijeći – Isusu. Između ostaloga u tom himnu se kaže: o sretna li grijeha, koji zavrijedi tolikog Otkupitelja. I zaista, čitava povijest čovječanstva, od prvoga grijeha, vodi do jednog jedinog trenutka – Uskrsa. Da čovjek nije sagriješio, Isus ne bi postao čovjekom, ne bi bio mučen, ne bi uskrsnuo.
U službi riječi svako čitanje govori o Isusu. U Misi bdijenja ima više čitanja nego obično. Razlog je jednostavan. Vjernici žele što duže ostati budni da dočekaju zoru Isusovog uskrsnuća. A nama je predugo slušati tolika čitanja i to ista iz godine u godinu. Također, sva starozavjetna čitanja u sebi skrivaju Krista. U čitanjima slušamo kako Bog djeluje u povijesti. Stvaranje svijeta – Bog stvara Riječju, a Riječ je Isus. Abraham žrtvuje Izaka, a sad Otac žrtvuje Sina iz prevelike ljubavi prema ljudima. Izlazak iz Egipatskog ropstva – Isus oslobađa od ropstva grijeha. Židovi su morali zaklati janje bez mane i njegovom krvlju namazati dovratnike i nadvratnik i tako su bili spašeni. Isus bez grijeha prolijeva za nas svoju krv po kojoj smo spašeni. Zato i molimo Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta… Oni su jeli beskvasni kruh, mi jedemo hostiju – Isusovo tijelo. Prijelaz preko Crvenog mora: Židovi su prošli kroz More i tako prešli iz ropstva u slobodu. Isusovim uskrsnućem mi smo prešli iz smrti u život.
Slijedi krsna služba u kojoj potvrđujemo obećanja naših roditelja dana na našem krštenju. A krštenje je naš prijelaz iz ropstva u slobodu. Vrhunac bdijenja je euharistijska služba. U njoj se fizički združujemo s onim čije uskrsnuće iščekujemo. Blagujemo tijelo onoga koji je pobijedio smrt, koji je uništio naš grijeh, koji nam je otvorio put u Nebo. U euharistiji postajemo jedno s Bogom.
Ovaj dan pozvani smo u svemu i u svakomu gledati Isusa.
Tomislav Savić
