Nalazimo se u Korizmi, milosnom vremenu u kojemu nas Bog poziva da mu se približimo, odvojimo više vremena za molitvu i susret s Njim kako bismo bili duhovno spremni za Veliki tjedan i za Uskrs. Jedan od načina na koji to možemo ostvariti je kroz sakrament svete Ispovijedi.
Prije pristupanja sakramentu Ispovijedi važno je odvojiti vrijeme i temeljito ispitati vlastitu savjest. Potrebno je iskreno se pitati: pristupamo li sakramentu sv. ispovijedi s iskrenom željom da očistimo dušu i zadobijemo nov život, da se obratimo? Kajemo li se iskreno za svoje grijehe kojima smo uvrijedili Boga, bližnjega i sebe? Odričemo li se iskreno svakoga grijeha i odlučujemo li doista da više nećemo griješiti ili mislim nastaviti griješiti i poslije svete ispovijedi? Iznimo je važno iskreno se pokajati i odlučiti da više nećemo griješiti, te ako svojevoljno zatajimo neki teški grijeh, ispovijed nije valjana i ne opraštaju nam se grijesi. Tako činimo još jedan novi veliki grijeh, to jest svetogrdno se ispovijedamo i bez prave nakane primamo Kristove svetinje – sakramente.
Prema Katekizmu Katoličke Crkve kako bismo se dobro ispovijedili, trebamo valjano obaviti svih pet dijelova sakramenta svete ispovijedi:
1. Ispit savjesti
2. Iskreno pokajanje
3. Odluka da više nećemo griješiti
4. Sam čin svete ispovijedi
5. Pokora
Papa Franjo ističe da je priznavanje grješnosti velika milost jer tada stajemo pred Boga, koji je naše sve i pokazujemo sebe, izlažemo svoju bijedu, svoje grijehe. Također, papa nas podsjeća i potiče na Ispovijed naglašavajući da je Bog milosrdan te da bez Njegova milosrđa i praštanja svijet ne bi postojao, ne bi mogao postojati.
Don Enzo Boninsengna u svome djelu Ispovjednik se ispovijeda navodi kako Gospodin u ispovijedi čini mnogo više: ne poklanja nam koju godinu života, nego vječni život i ne traži nas novce, ne daje nam trpljenje i ne nalaže nam nikakav oporavak.
Isus Krist ostavio nam je sakrament Ispovijedi i time pokazao da nas nije ostavio same da se borimo sa svojim grijesima. On nam poručuje da je uz nas i da nam oprašta što god rekli i učinili. Isus nas kroz Ispovijed potiče, tješi i hrabri te nam daje mogućnost da postanemo bolji ljudi i vjernici. Te u konačnici da jednoga dana pređemo u vječnu domovinu.
Zastani pred raspetim Isusom… pogledaj Ga… završio je tamo gore, na tome križu, da ti rukom dotakneš koliko te ljubi i da ti od svoga i tvoga Oca zasluzi milost oproštenja… Kako mu možes reći ne i ne predati se Njemu da te izliječi? Ako obijaš prihvatiti Njegovo oproštenje, nanosiš Mu uvrjedu veću od onih koje si Mu prouzročio svim drugim grijesima koje si počinio. Pođi k Njemu, pruzi Mu tu radost i reci Mu: „Isuse, ne mogu prihvatiti misao da si Ti umro uzalud, primi me čvrsto u svoje ruke kao što je učinio Otac s rasipnim sinom…“ A Isus će ti se, unatoč bolnim grčevima, nasmiješiti i reći: „Hvala, dijete moje, za ovu radost koju mi daješ. Vjeruj mi: Ja te ljubim više nego svoj vlastiti život, zato sam ga uz srceparajuće boli darovao na tome križu“. (don Enzo Boninsegna)
Stoga i ti dragi čitatelju, u ovo korizmeno vrijeme, stani pred svoga Boga, izreci Mu svoje grijehe i pomiri se s Njim.
Iva Božić
