Na današnji dan Crkva liturgijski slavi sv. Franju i sv. Jacintu Marto, pastirčiće iz Fatime kojima se Gospa ukazala tri puta. Prvi put im se ukazala 13. svibnja u mjestu Cova da Iria. Oni su ju u čudu gledali, a ona im se ovako javila: Dolazim s Neba. Dolazite ovdje šest mjeseci zaredom, svakoga 13. Onda ću vam reći tko sam. Tako je za Franju i Jacintu započela uzbudljiva ‘pustolovina’ koja će snažno obilježiti njihove mlade živote. U viđenjima ih je poticala na molitvu krunice i za grješnike koji su, ukoliko se ne obrate, osuđeni na pakao. I tako im se već pet mjeseci ukazivala i zajedno su molili za sve ljude. Na jednom od tih ukazanja Gospa im je rekla: “Ja sam Gospa od Krunice. Želim da u moju čast podignete kapelu.”
Godine 1917. Europa je proživljavala tragediju Prvoga svjetskoga rata pa je Gospa uputila ove riječi: “Rat će završiti i vojnici će se uskoro vratiti kućama.” 13. listopada, u podne, dogodilo se čudo sunca koje je vidjelo od 50.000 do 70.000 ljudi. Poput velike vatrene kugle sunce se kretalo strelovitom brzinom, okretalo se oko svoje osi. Prelijevali su se svjetlucavi tonovi i mnogo raznih boja. Sve je to trajalo oko 10 minuta, vidjelo se i s udaljenosti od 40 kilometara. Sunce se nakon toga vratilo na isto mjesto i normalno sijalo.
Zapanjeni, vidjevši to, njih oko 70.000 okupljenih, stali su moliti i udarati se u prsa, moleći oproštenje za svoje grijehe. “Ples Sunca” bio je namijenjen okupljenima, kako bi vidjeli i povjerovali te razglasili vijest o tom čudu, ali i o tome kako je Gospa zaista došla ljudima donijeti poruku milosrđa i spasenja. Nakon što je taj čudesni događaj završio, vidioci su krenuli natrag kući. Rasplakanu Jacintu u naručju odnio je jedan poznanik, dok je Luciju na ramenima ponio neki krupni seljak kako bi je spasio od ljudi koji su htjeli komadić njene odjeće ili pramen kose kao relikviju. Jedino se Franjo uspio neprimjetno izvući iz mnoštva naroda.
Prije ukazanja, ovo se troje djece nije ničim posebno isticalo. Gospa je tako samo pojačala i novim sadržajima obogatila njihovo već postojeće iskustvo svetoga.
Sve je to za Franju i Jacintu trajalo vrlo kratko. Gospa im je, naime, bila obećala: “Brzo ću doći po vas.” Dječica su to znala i živjela iščekujući je. Rekla je također i kako Franjo, da bi bio primljen u raj, mora izmoliti puno krunica. I on ju je poslušao. Svaku je priliku koristio kako bi prstima provlačio zrna krunice. I kraj je zaista došao uskoro. U velikom ratu su ljudi bile žrtve španjolske groznice i ta se bolest širila. Dana 23. prosinca 1918. g., bolest je pogodila također Franju i Jacintu. Franjo se prije riješio te bolesti, tako da je s 11 godina 4. travnja 1919. g. umro. Jacinta se jako mučila s bolesti pa je i ona uvečer 20. veljače 1920. g. umrla i otišla, kao i Franjo, s Gospom u raj.
Kapelica što ju je Gospa bila zatražila postala je jedno od najvećih i najposjećenijih Marijanskih svetišta.
Papa Ivan Pavao II. 13. svibnja 2000. godine proglasio je blaženim Franju i Jacintu, a svetim ih je proglasio papa Franjo 13. svibnja 2017. kao najmlađe svece u povijesti Katoličke Crkve.
Ivona Jakić