Tek što se predahne od velike prosinačke kupnje darova za svetog Nikolu i Božić, već je na redu još jedan blagdan začinjen darivanjem. Riječ je o Valentinovu, danu svetog Valentina – sveca zaštitnika zaljubljenih, koje se širom svijeta obilježava 14. veljače. Tada, naime, zaljubljeni slave svoju ljubav darujući jedno drugome crvene ruže, birane slatkiše, parfeme, nakit, putovanja… No, to ukazuje da zapravo najviše koristi od tog blagdana imaju trgovci, koji tjednima unaprijed pomno dizajniranim internetskim stranicama i prigodno uređenim izlozima podsjećaju parove na Valentinovo. Taj trik uporno opravdavaju navodnom zaboravnošću zaljubljenih, koji se tako opijeni ljubavlju doimaju pomalo začarano, kao da su izvan vremena i prostora. I tako, dok jedno drugom zaneseno otkrivaju profil svoje duše, mogu biti bezbrižni jer su istodobno pod svjetovnom paskom trgovaca i duhovnom svetog Valentina.
Iako je kult svetog Valentina nastao u antičko doba, do danas nije točno razjašnjeno kako su ga povezali sa zaljubljenima. Zato nema druge, nego se zadovoljiti nekom od legendi o svetom Valentinu.
Biskup Valentin živio je u vrijeme vladavine cara Klaudija II. Tog je vladara pratio glas da je okrutan pa nije čudno što je vojnicima zabranio da se žene. Pritom je samouvjereno ponavljao da je vojska „bez obveze“ uspješnija na bojnom polju jer bi oženjenim ratnicima, zbog zaokupljenosti mislima o ženi i obitelji, brzo ponestalo ratničkog žara. Kao što se moglo očekivati, cara Klaudija poslušali su svećenici i odbijali vjenčati vojnike. Ipak, iznimka je bio biskup Valentin koji je obrede vjenčanja obavljao u velikoj tajnosti. S vremenom je ta dobro čuvana tajna „procurila“ u javnost i doprla do vladara. Ljutit i uvrijeđen naredio je da dobrohotnog biskupa zatvore u tamnicu, kamenuju ga i odrube mu glavu. To se dogodilo 14. veljače. Vijest o pogubljenju nesretnog biskupa u nekoliko se sati pronijela Rimom i potaknula dodatne priče o nesretnom biskupu. Među ostalima, da je mlade parove vjenčao isključivo 14. veljače i da ih je obasipao ružama. Iako to nikada nije bilo potvrđeno, potvrda zapravo nikad i nije bila važna običnim Rimljanima. Baš je zbog toga 14. veljače postao danom svetog Valentina. Papa Benedikt XVI. proglasio je taj spomendan i danom braka, a svetog Valentina zaštitnikom bračne ljubavi. Kod nas se, doduše, jače naglašava da je to dan zaljubljenih.
Valentinovu mudrost i krepostan život potvrđuju njegove riječi upućene caru Klaudiju koji mu je jednom prilikom rekao sljedeće: „Valentine, rado bih čuo tvoju mudrost i želio bih biti tvoj prijatelj. Za uzvrat samo jedno od tebe tražim: povratak k staroj vjeri u rimske bogove.“ Valentin je odvratio: „Svijetli care, kad bi bar nešto slutio od Božje slave, to nikad ne bi od mene tražio. Krist je za mene pravi Sin Božji.“
Svetog Valentina narod zaziva u pomoć kod očnih bolesti, padavice i u drugim potrebama sve tamo od ranog srednjeg vijeka. Za vjernike, koji se danas okupljaju oko oltara, slika i kipova sv. Valentina, neka to bude dan obnove u ispovijedanju vjere, u prihvaćanju svakidašnjeg križa u svom kršćanskom životu.
Sveti Valentine, moli za nas!
Ankica Savić