Kad bolest zakuca na vrata naših života najčešće se pitamo: zašto baš ja? Mnogi nisu svjesni kako njihova djela povlače određene posljedice u njihov život, a ako je to odjeljenost od Boga, nužno dolazi do bolesti duha, duše i tijela.
Nema jada ljudskog roda u koji nije umiješan zli duh. Po zlom duhu su bolest i smrt ušle u svijet, a jednako tako i zločin i pokvarenost. Kad vidite da nekog muči neka nesreća, slobodno mislite da trpi zbog Sotone. Kad vidite da je netko uzrok nesreće također mislite da je taj oruđe Sotone.
Netko će reći: bolesti dolaze od Boga…
Bolesti su nered u redu. Jer, Bog je čovjeka stvorio zdrava i savršena.Nered što ga je zli donio u red,dan od Boga, donio je sa sobom bolesti tijela i posljedice tih bolesti, tj. smrt ili kobne nasljednosti. Čovjek je od Adama i Eve naslijedi oistočnu ljagu, ali ne samo nju. A, mrlja se neprestano širi obuhvaćajući tri čovjekove “grane”: tijelo sve pokvarenije i zato slabašno i bolesno, dušu sve oholiju pa zato pokvarenu, duh sve nevjerniji, uvijek sve idolopoklonskiji.
Bez Božjega dopuštenja zao duh nema apsolutno nikakve ovlasti niti moći nad čovjekom. Zato nemamo razloga za strah od njega. No, ako se čovjek odijeli od Boga svojom slobodnom voljom i živi protivno Božjim zakon ima čineći grijeh svojim “kruhom svagdanjim”, taj čovjek ne čini drugoga nego pokazuje otvorenu pripadnost zlome,čime otpada od Boga. Jasnije rečeno izlazi iz Božjeg blagoslova, a ulazi u prokletstvo…
Ipak, Bog ne odustaje od takve osobe unatoč njezinoj opredjeljenosti jer ljubi svako svoje stvorenje. Kada Bog dopusti zlom duhu djelovanje na takvim ljudima, to biva samo radi nekog većeg dobra. Koliki li ljudi svjedoče da je bolest bila sredstvo po kojemu su se ponovno vratili u zagrljaj Očev! Koliki od nas u svojem svakodnevnom životu bivamo prisiljeni ponašanjem naše djece upotrijebiti nešto oštrije metode pri odgoju, kako bi ih sačuvali od zla. Jednako tako taj Očev čin trebamo smatrati “odgojnom metodom” koja nas spašava od vječne propasti.
Nužno je kroz to čišćenje koračati zajedno s Kristom, dopustiti mu da nam pomogne na tom putu. Ako tako ne budemo činili, ako ga ne budemo tražili iz dana u dan, postat ćemo ogorčeni i frustrirani okrivljavajući Boga za svoje stanje. Time ćemo se sve više udaljavati od svojega cilja i onemogućiti Boga u našemu spasenju.
Zagrliti križ, taj Božanski instrument otkupljenja, jedina je naša nada, naše sredstvo očišćenja, koje će nas osloboditi sklonosti zlu, dati zadovoljštinu za naše grijehe i dovesti do svetosti. Zato ustrajmo!
Teško je riječima dovoljno objasniti koliko je bitno pomoći osobama koje su oboljele. Budimo uz njih kako ne bi klonuli na svom putu borbe protiv bolesti. Budimo im zamjena za Krista koji nije vidljiv našim fizičkim očima, ali će itekako biti uprisutnjen po djelima koja činimo za njegove ljubljene. Budi onaj koji će svojim milosrđem izmamiti osmijeh na lice ljubljenoga Isusa. Gledaj ga u svakom bolesnom, klonulom, ožalošćenom jer naš Bog istinski pati u svakom paćeniku, istinski suosjeća s njegovim bolima.
Jahve je onaj brižni Otac koji je osjetljiv na svaku našu patnju, on je onaj koji kaže: ”U svakoj njihovoj tuzi bio je i on tužan” (Iz 63,9). Budi onaj pravednik koji će jednoga dana stupiti pred Gospodina, a on će ti se obratiti riječima: ”Dođi blagoslovljeni mojega Oca! Bio sam bolestan i pohodio si me…”